Malta s djecom – od potpunog kaosa do potpunog mira

O Malti pišem s odmakom od par mjeseci pa su slike u glavi već pomalo izblijedjele, ali je to možda i dobro – jer su se dojmovi slegli, a u pamćenju ostali samo oni koji su se emocionalno najviše utisnuli.

Pamtim vrućinu dok smo čekali na autobusnim stanicama, bez hlada i zaklona, i pamtim hladnoću u vjetrovitoj šetnji uz obalu Vallette – od tvrđave sv. Elmo do trajekta za Sliemu. Trajekt nismo dočekali, Sliemu nismo vidjeli. Nismo stigli ni do Goza, Comina ni Popajeva sela.

Zašto? Pokušat ću objasniti i pokazati što smo ipak uspjeli vidjeti te kako smo se proveli u četiri dana s djecom na Malti.

Avantura koja nikako da počne

Mislim da nam je već tijekom prve vožnje taksijem od aerodroma do apartmana postalo jasno da ono “Malta je otok veličine Brača” ne znači da ćeš igdje doći brzo ili jednostavno. Vožnja je spora, uvijek traje duže nego očekuješ – što zbog gužvi, što zbog zavojitih cesta.

Ostavili smo stvari u apartmanu i krenuli užurbano u avanturu, a zatim nekih 45 minuta čekali bus za avanturu. Rekla bih da smo za to vrijeme šutećki kapitulirali pred spoznajom kako smo pogriješili odabirom lokacije smještaja. Nije nam se svidjela ideja da ćemo naredna četiri dana biti osuđeni na ovu polaznu točku u koju busevi tek povremeno zalutaju. Tim više što na toj stanici usred Marsaskale nismo uspjeli razaznati previše Malte iz slika s interneta. Suhozid dokle pogled seže s jedne strane, žućkaste kuće s ravnim krovovima s druge, i neugodan miris kanalizacije pomiješan s nesnosnom vrućinom – sve skupa nije baš izgledalo obećavajuće.

Mislili smo da će Tallinja card pokriti naše troškove i brige oko kretanja otokom, no na kraju smo barem duplo više potrošili na taksi, budući da nam je javni promet oduzimao puno više vremena nego što smo planirali.

Od kamenoloma i hramova do zalaska sunca na obali Sredozemnog mora

Iz prvog dana pamtim gorljivu želju da vidimo cijelu Maltu i paniku jer nećemo ništa stići. Zaputili smo se prvo u stari kamenolom Limestone Heritage, koji nam je bio relativno blizu, ali nam je svejedno trebala cijela vječnost da dođemo do njega. Dok smo s audioguideom u ruci ozbiljno upijali detalje o starom kamenolomu, nisam mogla ne primijetiti ironiju tog trenutka – umorni i dezorijentirani od kaotične jurnjave cijelog dana, sad smo jako ozbiljni i zainteresirano slušamo o povijesti kamenih blokova.

Tek nakon što smo obišli još i hramove Hagar Qim i Mnajdru, i sjeli se odmoriti na kamen uz Sredozemno more, osjetila sam olakšanje i veliko zadovoljstvo – osjećaj da dan nismo potratili i da ovo putovanje ima smisla.

Drugi dan – Mdina, katakombe, bomba i akvarij

Već prvog dana bilo je jasno da ćemo neke stvari morati prekrižiti s popisa znamenitosti i gradova koje bismo htjeli vidjeti. U drugi dan smo ugurali Mdinu (šetnju gradom i posjet prirodoslovnom muzeju), Rabat (jedan muzej i katakombe sv. Pavla), crkvu Rotunda Mosta te Nacionalni akvarij budući da imamo dijete koje se negdje od četvrte godine izjašnjava kao budući morski biolog pa je takvo što nezaobilazno.

Mdina je predivan grad koji djeluje umirujuće, unatoč tome što je zbog turista daleko od “tihog grada” kako ga se još i naziva zbog malog broja stanovnika. Rastužila me činjenica da sam morala požuriti s “doživljavanjem” Mdine jer ona zaslužuje više vremena.

Katakombe su bile iznenađenje i hit među našom djecom. Bilo da im je nekadašnja svrha bila za pokapanje mrtvih ili tajne sastanke kršćana, brojna vrata koja vode u podzemne labirinte u našoj djeci su probudili zaigrani duh i puno smijeha.

Mosta Rotunda bila je jedina od bezbroj crkava na Malti koju smo posjetili. Djecu smo zainteresirali pričom o bombi koja je u Drugom svjetskom ratu pala kroz kupolu usred mise – ali nije eksplodirala. Repliku bombe se može vidjeti, fotografirati pa i dotaknuti. Ali i bez bombe, crkva je jedna od impresivnijih od svih koje smo do tad imali prilike vidjeti.

Akvarij je bio vrhunac dana za morskog biologa pa tako i za sve nas, iako nismo vidjeli ništa novo, što već prije nismo vidjeli. Ali kupnja karata za akvarij je svakako bilo jedno novo i drugačije iskustvo.

Cijena karata je, naime, znatno niža ako se kupuje online, pa smo bili odlučni u namjeri da ih tako i kupimo. Međutim, stranica nam je uporno javljala grešku, oko čega nam ni djelatnici akvarija nisu mogli pomoći. Na kraju smo odustali i kupili karte na blagajni, pomalo nezadovoljni, ali brzo smo to preboljeli. Prava drama se odvila satima kasnije kad smo došli u apartman te vidjeli potvrdne mailove iz akvarija o kupljenim kartama. Tri komada. Puta 30 eura. Dakle, svaki pokušaj kupnje je zapravo bio uspješan, a jedina greška je bila ta “greška” koja nam se javljala na ekranu. Svašta je tu izgovoreno u narednih sat vremena, no nekoliko dana i nekoliko razmijenjenih mailova kasnije dobili smo novce natrag pa o National Malta Aquariumu ipak samo pozitivno!

Od akvarija smo prošetali do centra St. Paul’s Bay-a – šetnja od nekih 20-ak minuta, uz vjetar i valovito more s jedne strane i zgrade s luksuznim apartmanima s druge strane. Jedna potpuno drugačija scena od one na jugu otoka. I jedna i druga imaju svoje čari, no nisam se mogla oteti dojmu da bi nam ovdje možda bilo ugodnije i lagodnije, a i praktičnije jer je bliže npr. Popajevom selu, Gozu itd… Da smo odsjeli ovdje (ako već ne u Sliemi, kao većina ljudi koji pripremljeni dolaze na Maltu i ne rezerviraju smjestaj u zadnji tren) bio bi to zasigurno drugačiji doživljaj Malte. Ne nužno bolji, tko zna na kakve izazove bismo ovdje naišli.

Treći dan – Šarene barke, špilja i Božićna Valletta

Marsaxlokk je nekih pola sata vožnje busom od Marsaskale pa smo jutro trećeg dana izdvojili za ovaj poznati ribarski gradić. Pamtim šarene barke, lokalne ribare u žustrim raspravama i promjenjivo vrijeme. Dobili smo upravo ono po što smo došli, autentični ugođaj malog ribarskog mjesta i barem nakratko osjećaj pripadnosti tom mjestu.

Ghar Dalam špilja je uvrštena u plan također zbog blizine i djelomično želje da vidimo barem jednu špilju na Malti. Sjećam se da je sama špilja poprilično mala, barem onaj dio koji je otvoren za posjetitelje, a obilazak bi možda trajao i malo duže da nismo bili štedljivi s baterijom od mobitela pa da smo si dali vremena poslušati sve točke na audioguideu. Bez obzira na to, ne mislimo da smo pogriješili što smo došli vidjeti Ghar Dalam, šetnja do špilje je bila oku ugodna i s pogledom na predivni krajolik gdje smo si nešto kasnije priuštili mali odmor i privatni piknik.

U Valletti smo već prvi dan bili kratko navečer, a sad smo ju pak odlučili malo konkretnije doživjeti. I moram priznati da je doživljaj Vallette taj dan bio čaroban. Bilo je to vrijeme ususret adventu pa smo uspjeli uloviti ponešto i Božićnog duha – od ukrasa, pozitivne energije do instrumentalne Božićne melodije koja nas je nenametljivo pratila kroz cijeli grad.

Posjet tvrđavi sv. Elmo i Nacionalnom ratnom muzeju pokazao se kao pun pogodak – slučajno smo naišli na božićnu akciju i besplatan ulaz, vidjeli Djeda Mraza i uživali u izvrsno osmišljenom muzeju koji vodi kroz povijest, a i samu tvrđavu.

Esplora – uspjeli eksperiment

Let je bio u 14 h, ali jutro nismo htjeli potratiti. Zaključili smo da nam treba nešto gdje ćemo moći ostaviti kofere, da djeci bude zanimljivo, a nama opuštajuće – i tako smo završili u Esplora znanstvenom centru. Djeca su uživala, a i mi odrasli – da nismo bili ograničeni vremenom, sigurno bismo ostali i duže.

Previše svega, a premalo vremena

Malta je svakako jedna specifična zemlja, definitivno drugačija od svega gdje smo do sad bili (što nije neobično ako uzmemo u obzir da smo se do sad uglavnom držali susjeda i semisusjeda).

Osjeti se prenapučenost, sudar različitih naroda, kultura i klasa, ali sve to opet nekako funkcionira. Možda nismo stigli do svih atrakcija, ni do onih “instagramskih” kutaka zbog kojih se uopće googla Malta, ali volimo sve ono što smo tamo doživjeli i vidjeli – od frustracija, improvizacija, nestvarno lijepih i manje lijepih slika, sve to skupa daje jednu realnu sliku ovog neobičnog otoka.

Nadamo se i vjerujemo da će biti prilike da se vratimo na Maltu, kako bismo istražili sjever otoka i sve ono što ovaj put nismo stigli.