Vikend uz karlovačke rijeke i dvorce

U potrazi za idealnom vikend lokacijom jednog ranog proljeća (ili kasne zime?), odlučili smo se za Donji Zvečaj kraj Mrežnice. Na samo sat vremena od Zagreba bili smo dovoljno blizu da ne gubimo previše vremena na put, a opet dovoljno daleko da ništa ne podsjeća na gradsku vrevu, obaveze, svakodnevicu.

Pronašli smo savršenu vikendicu, a privukla nas je pomisao na šetnje uz rijeku, badminton i nogomet na obližnjoj livadi. Uz mogući roštilj uz vikendicu i kavicu u prirodi, sve je zvučalo kao potencijalno savršen vikend, iliti ‘viken’ – kako je znao reći naš tada trogodišnjak.

Divlja i pitoma strana Mrežnice

Ispostavilo se da Mrežnica uz “našu” vikendicu nije baš najpraktičnija za romantične šetnje i rekreaciju – nema veliku ravnu livadu bez blata, ali ima visoke trave koje mještani obzirno čuvaju jer tu navodno patke polažu jaja – kako nam je pojasnio vlasnik vikendice, a nama je zvučalo dovoljno poetično da to prihvatimo kao objašnjenje.

Svejedno smo se nestrpljivo i ambiciozno vrlo brzo uputili u šetnju tim blatnjavim i neuređenim puteljkom uz Mrežnicu. I da, bilo je nezgrapnije i prljavije nego što smo zamišljali, ali isplatilo se. Ne možeš vidjeti očuvane prirodne ljepote ako ne zaprljaš malo rukave. Posnimili smo i pofotkali tu ljepotu, tako da nije bilo potrebe da ih prljamo i po drugi put pa smo za sljedeću šetnju odlučili potražiti neku pristupačniju ‘dionicu’ dotične rijeke.

Tako smo završili na prostranim livadama kampa Slapić. Iako sezona još nije bila počela i kamp nije radio – ili možda baš zato – to je bio pun pogodak.

Na toj livadi smo muž i ja popili jednu od rijetkih kava (iz termosice) u miru, što je nekako, kroz godine, postalo mjerilo uspješnosti svakog izleta, izlaska i putovanja. Vjerojatno sam tijekom jedne takve kave i odlučila baš ovaj vikend izvući iz naftalina, obzirom da se dogodio prije više od dvije godine godine.

Moglo bi se reći da je ovo bio kraljevski ‘viken’ jer smo ga obogatili i posjetom dvaju dvoraca – Dubovca u Karlovcu i Starog grada u Ozlju.

Stari grad Dubovac

Karlovački dvorac je tog dana imao sve što smo od jednog dvorca i očekivali – toranj s vidikovcem, maketu tog istog dvorca, hrpu posjetitelja i funkcionalnu suvenirnicu. I – prvo izdanje albuma Životinjskog carstva. Nije nam posve jasno kako je ono našlo svoje mjesto u muzeju Starog grada Dubovac, ali nam je drago da jest, jer je dečkima to bio najbolji dio dvorca.

U podnožju dvorca je restoran koji primamljivim mirisima konstantno priziva osjećaj gladi i kad nije logično da si gladan. No, iz jednog pogleda u elegantni interijer i klijentelu restorana bilo je jasno da se mi svojim nastupom, glasnoćom i razinom strpljenja ne bismo dobro uklopitli u taj ambijent.

Završili smo u nekom restoranu uz Koranu, iz kojeg smo naizmjence mogli šetati do rijeke ili parkića dok čekamo hranu.

Stari grad – Ozalj

Za razliku od Dubovca, koji stvarno odiše životom, Ozaljski Stari grad ostavio je potpuno suprotan dojam.

Unatoč velikoj vrijednosti i ljepoti onih još očuvanih zidina, kao i nestvarno lijepom krajoliku uz Kupu gdje je smješten, dvorac je tog dana djelovao napušteno i pomalo zaboravljeno.

Drveni znak na kojem piše ”suvenirnica” sugerirao je nekadašnju svrhu male prostorije na samom ulasku u “grad”, no tog dana vidjeli smo tek mračnu sobicu čiji je sadržaj uguran u automat u kutu. Možda u sezoni opet oživi?

U tih sat-dva koliko smo proveli tamo, bili smo jedini posjetitelji, a i djelatnik muzeja je djelovao pomalo zbunjen našim dolaskom.

Nije to sve skupa bilo loše iskustvo, daleko od toga. Ne sjećam se da smo ikad prije ili poslije imali sličnu priliku – dobiti cijelo područje nekog ‘Starog grada’ samo za sebe, za šetnju, istraživanje, fotografiranje, odmaranje…

Aquatica – tko živi u karlovačkim rijekama

Vikend smo zaokružili još posjetom Aquatici – slatkovodnom akvariju – kako bismo se prisjetili (po treći put, ali jednako entuzijastično kao i prvi put) tko sve živi u rijekama koje nas okružuju.

Vjerujem da smo tamo naučili puno, no – tri godine je prošlo, pamćenje je izblijedilo, možda je vrijeme za neki novi posjet.

Cijeli ovaj vikend zapravo zaslužuje reprizu. Možda bi drugi put sve bilo drugačije, pogotovo primjerice u drugom periodu godine, no nekako predosjećam da bi doživljaj uvijek bio jednako bogat i vrijedan.