Obiteljski vikend u Italiji

Treviso možda nije prvo ime koje ti padne na pamet kad razmišljaš o Italiji, ali nama je poslužio kao savršena baza za jedan vrlo zanimljiv vikend s djecom. U dva dana posjetili smo 5 različitih gradova, manjih i većih, manje i više. Bili su to zapravo ciljani izleti na pojedine “atrakcije”, no u svakom od gradova smo uspjeli popiti kavu i upiti ponešto pozitivne energije.

Bongiorno, Italia!

Put do Italije, uvijek zakrčen kamionima (barem sudeći po našem uzorku od cijela dva puta), kratili smo Duolingom – odlučni u namjeri da ovaj put naučimo poneku smislenu rečenicu na talijanskom koju ćemo zaista i upotrijebiti u nekom razgovoru i tako impresionirati naše domaćine.

Inače sam od onih koji vješto skrivaju i ono malo jezika što znaju – u strahu da me netko ne priupita nešto brzo i nerazgovijetno, i tako otkrije da je moje bongiorno šuplje ko talijanska focaccia. 

No, ovaj put učim s djetetom, učim dijete da nema prostora za strah ni sram pa ću ih i sama gurnuti pod tepih.

Do kraja vikenda sam uspjela naručiti pogrešnu kavu i pogrešnu hranu, a ni narudžba voćnih sokova nije išla glatko. Ispostavilo se da je potrebno malo dublje poznavati jezične finese da bi naručio sok od breskve, a ne od ribe.

Treviso ili okolica?

Naše odredište ovog vikenda bio je Treviso – grad u pokrajini Veneto u sjevernoj Italiji – kako wikipedia lijepo kaže prije nego krene “od antičkog doba” i sve i svašta, od čega sam jedino zapamtila Benetton i tiramisu, no ni jedno ni drugo nismo tražili ni vidjeli u Trevisu, unatoč tome što smo naučili sasvim lijepo i pristojno reći  “como dolce, un tiramisu, per favore”.

Zapravo, glavne točke našeg interesa bile su 50-ak km zapadno i jugoistočno od Trevisa. Ako ćemo sasvim iskreno, interesi su to našeg devetogodišnjaka koji uglavnom diktira tempo i rutu naših putovanja i izleta. Obzirom da on i ima najviše interesa i najstravstveniji je oko njih – fer je da ga pratimo.

I eto nas tako na sjeveru Italije u Animal parku Cappeller u Cartiglianu i u Tropicarium parku u Lido di Jesolu.

Zoo i Castelfranco Veneto

Cappeller je simpatičan i ne prevelik zoo vrt, taman po mjeri nekoga čiji entuzijazam prema životinjama brzo opada, dok istovremeno raste želja za kavom i klupicom za odmor. Ima mostiće, jezerca, piknik zone – nije suhoparno ni dosadno.

Na putu do Trevisa smo na karti “uboli” Castelfranco Veneto, vidjeli dvije tri slike dvorca uz vodu i odlučili navratiti. Dvorac su zapravo gradske zidine unutar kojih se smjestio šarmantan gradić idealan za šetnju i kavicu. Kava je trajala onoliko dugo koliko smo uspjeli kupiti djecu slatkišima, no vrlo skoro se idila rasprsnula i dobili smo gremline koji su imali gozbu poslije ponoći, pa smo se požurili povući iz grada i javnosti.

Treviso, Montebelluna i Lido di Jesolo

Treviso smo obišli usputno, u kratkoj šetnjici navečer i jednoj još kraćoj ujutro. Pamtim glavni trg, famoznu fontanu (koju su dečki doživjeli kao urnebesno smiješnu), finu kavicu i sunce.

Prirodoslovni i arheološki muzej u Montebelluni je bio u pričuvi ukoliko procijenimo da imamo vremena što obično znači da ćemo ga svejedno negdje ugurati. Lijepo se uklopio u plan nakon kave u Trevisu, no tek puno kasnije u danu ćemo shvatiti da je možda bilo pametno odlučiti drugačije.

Tropicarium park je zaista atrakcija, ali jedna od onih koje oduzimaju jako puno vremena i energije. U skladu s tim, ništa osim tropikarija i usputnih hotela u Lido di Jesolu nismo vidjeli. I more je bilo tu negdje, ali pogledi nam se ovaj put nisu susreli, možda jednom na nekom ljetovanju…

Put do kuće je trajao dugo. Ovaj put se čuo samo uno – lingo, a zadnji satak no – lingo.

U ponedjeljak smo zagazili iscrpljeni, no zadovoljni, bio je to idealan vikend za “prirodnjake” iz naše obitelji, a i meni je bilo lijepo. 🙂