Salzburg s djecom u 3 dana

U Salzburg smo došli s velikim očekivanjima, jer kako drugačije doći u grad u kojem se rađaju čuda od djece i koji nosi nadimak “Beč u malom”.

Tri noćenja bila su taman – dovoljno da upijemo duh grada, a da ne upadnemo u zamor. Salzburg Card je jedna od rijetkih turističkih gradskih kartica za koju smo uvjereni da nam se itekako isplatila. Uključuje besplatan javni prijevoz i ulaz u većinu znamenitosti – pa se isplati već nakon dvije-tri atrakcije, posebno ako planiraš posjetiti više muzeja i uspinjaču. Istina, početkom ožujka izbor je nešto skromniji jer su neke atrakcije još zatvorene, no i dalje je više nego dovoljno za bogat doživljaj.

Previše Mozarta?

Mozart je prisutan u svakom kutku Salzburga, bilo u kartonskom, bilo čokoladnom obliku, pomalo nametljivo i neelegantno što je nekonzistentno s njegovom umjetnošću. Pogotovo ako uzmemo u obzir da Mozart zapravo nije volio Salzburg i jedva ga je čekao napustiti. Nije mu se sviđalo biti “u malom”, težio je slobodi i mogućnostima većih gradova.

Jedino mjesto gdje se Mozartu pristupa suptilno i s mjerom je ono gdje očekuješ vrhunac mozartnosti – u njegovim kućama. Prezentacija je jednostavna, ali odaje autentičan dojam – instrumenti na kojima je Mozart svirao, njegov pramen kose, portreti, notni zapisi, uvid u njegov život i okolinu u kojoj je odrastao.

Ovaj tip muzeja nije nešto što bi se nužno svidjelo djeci pa je i našima bilo samo “u redu”. Nečiji portret izrađen silberstiftzeichnung tehnikom, koliko god on bio precizan i vrijedan, impresionirao bi možda neko čudo od djeteta, ove ostale baš i ne.

Najveću emociju kod njih sam primijetila u – suvenirnici, a izazvala ju je glazbena kutijica koja je svirala Malu noćnu muziku – melodiju koju su prepoznali i kojoj su se razveselili. Tad sam pomislila kako ono najvažnije od Mozarta, a to je njegova glazba, možda nije dovoljno prisutna u onom službenom dijelu. Ili nam je samo promaklo, ni to nije isključeno.

Salzburg za najmlađe

Ipak, ima Salzburg dovoljno atributa za osvojiti one najmlađe.

Od dobro poznatih klasika – zoološkog vrta i prirodoslovnog muzeja – preko zelenih oaza u kojima djeca mogu nesputano istraživati i uživati, pa sve do neočekivanih dragulja poput Muzeja igračaka i Svijeta otrova.

Muzej igračaka je puno više od onog što riječ muzej sugerira. Nisu igračke ovdje samo eksponati zatočeni iza stakla. Svaki odjeljak ima drugu temu i predstavlja drugi oblik igre, ali gotovo u svakom je djeci omogućen prostor za slobodnu igru s odgovarajućim igračkama. Ovdje si djeca zaista mogu dati oduška. A i roditelji.

Svijet otrova je hibrid muzeja i zoološkog vrta, s ocjenom 5.0 na Googleu (još uvijek!). Očekivali smo puno pa nas je iznenadio skučen i ne pretjerano uredan prostor u kojem su pomalo nespretno nagurani terariji i razni nasumični predmeti, poput poljevača, štapova, poklopaca, stiropora, kutije pahuljica.

Prizor je bio zbunjujući sve dok nije počela tura. Entuzijastični voditelj – simpatičan i brz – pretvorio je kaos u teatar, a nasumični predmeti postali su rekviziti u predstavi. Njegova prezentacija drži pažnju i djeci i odraslima, izaziva reakcije i ostavlja s osjećajem da ste nešto doživjeli, ne samo pogledali.

Istina, ponekad izgleda kao da su stvari na rubu kontrole – recimo, kad ljupka asistentica ljupko, ali nedovoljno spretno premješta poskoka koji se migolji iz štapa ili kad mojem nespretnom djetetu daju da drži posudu sa škorpionom uz komentar – samo nemoj da ti ispadne.

Ipak, odlučili smo vjerovati da je to sve samo dio predstave pa smo zatomili strah. Poskok je premješten, škorpion vraćen u sigurne ruke, a za uspomenu smo dobili neobičan suvenir – zmijsku kožu. Nikad bolji poklon za našeg ljubitelja gmazova!

Salzburg – što nikako ne preskočiti

Provozali smo se uspinjačom do Festung Hohensalzburga. Uspinjača k’o uspinjača, a opet, s razlogom je to uvijek turistička atrakcija i poseban doživljaj, posebno ako te na vrhu čeka jedan od najvećih kompleksa dvoraca u srednjoj Europi, s pogledom na cijeli Salzburg. Unutar zidova je bogata povijest jako životna i bliska pa može lijepo poslužiti za bijeg u prošlost. Ili samo za ugodnu šetnju i prikladno divljenje dvorskoj estetici bez želje za učenjem povijesti.

Ono što smo mi zamalo preskočili u Salzburgu, a što mislim da bi bila šteta – to je DomQuartier – povijesno središte političke i crkvene scene u Salzburgu. Muzejski kompleks koji uključuje Rezidenciju salzburških knezova-nadbiskupa, Katedralu i opatiju svetog Petra. Sve to ne zvuči posebno uzbudljivo, pogotovo ako niste ljubitelj crkvene umjetnosti i povijesti, ali možda ako spomenem da tura vodi iz jedne zgrade u drugu, povišenim prijelazima, u jednom trenutku si iznad grada, s predivnim pogledom na glavni trg, u drugom trenutku se provlačiš pokraj crkvenih orgulja, a u trećem si u prostoriji u kojoj se možeš obući u Mozarta ili dvorsku damu i uslikati kraj prikladne pozadine. A ako se ima volje i želje, ovdje se može steći prilično jasna slika o povijesti grada.

Posjetili smo i dvorac Mirabell, samo izvana, ali nismo propustili u vlastitoj režiji izvesti pokoju plesnu sekvencu iz filma “Moje pjesme, moji snovi” koji se dijelom snimao u raskošnom vrtu baš ovog dvorca. To je svakako bio zabavan moment u procesu upoznavanja Salzburga, a ne košta ništa!

Obiteljski do Salzburga? Da!

Na samo nešto više od četiri sata udaljenosti od Zagreba, Salzburg je idealna destinacija za kratki bijeg od svakodnevice za one koji žele red kulture, red zabave za djecu i opuštanja za odrasle.

Beč u malom? Može se tako reći, no ima Salzburg i svoju osobnost i dovoljno posebnosti koje ne stanu u ovu frazu.

Pamtit ću ga po prostranim dječjim igralištima, kočijama u centru grada, kavi uz rijeku Salzach, zmijskoj koži i busevima koji nikad ne kasne.